Pisma čitatelja

Matematika u srednjoj strukovnoj...

razmišljanja jedne profesorice

Drage kolege,

dijelite li moja iskustva pri rješavanju  sljedećih zadataka?

Zadatak 1. Riješi jednadžbu

Učenik pita:

--- Množim li ili dijelim s ½; Ili ½ prebacim na desnu stranu?

Zadatak 2. Napiši jednadžbu pravca koji prolazi točkom A(-2,5) i ima koeficijent smjera 3.

Učenik pri rješavanju koristi zapis  y-y1=k(x-x1) i pita:

--- A što su mi x i y?

Zadatak 3. Dječak trči po dijagonali pravokutnog igrališta dimenzije 50 m x 30 m. Za 4 minute pretrči dijagonalu 7 puta. Koliko će metara pretrčati za 45 minuta nastavi li trčati istom prosječnom brzinom?

Nakon određenog vremena učenik dolazi k meni i kaže da ne zna što treba raditi.

Slijede moje upute ( jedna po jedna ):

--- Skiciraj igralište. ... Upiši zadane veličine. ... Skiciraj udaljenost koju dječak pretrčava. ...  Kolika je ta udaljenost?

Učenik:  --- Ne znam.

Nastavnik: --- Možeš li je izračunati ?

Učenik:      --- A da. Pitagorin poučak. --- Izračuna.

Učenik:      --- I što dalje ?

Nastavnik: --- Koliko metara dječak pretrči za 4 minute? ... A za 1 minutu? ... A za 45 minuta?

I zadatak je riješen.

Pretpostavim li da moji učenici imaju volju i namjeru riješiti zadatak (a mislim da je taj uvjet bio ispunjen), problem vidim u matematičkoj pismenosti, čitanju s razumijevanjem, odnosu prema radu i teškoćama u učenju.

Problem pojačava činjenica da za razliku od teškoća u čitanju i pisanju, teškoće u učenju matematike su društveno prihvaćene. Roditelji često svojoj djeci kažu da ni oni sami ne razumiju matematiku. Mislim da ne pomažu takvim nastupom.

Smatram da im je glavna uloga  ustrajno tražiti način za razvoj matematičke pismenosti kod djeteta i usvajanje matematičkih sadržaja s razumijevanjem.

Voljela bih da roditelji prepoznaju kada pomažu djetetu.

Iz iskustva znam da roditelji vrlo često već pri prvom susretu djeteta s tekstualnim zadatcima ili zadatcima oblika ? + 9 = 16 upućuju dijete na šablonsko rješavanje.

A to nije pomoć.

Problem pojačava zanemarivanje  činjenice da je u proces učenja ( a tako i matematičkih sadržaja) uključeno više komponenti: kognitivni  razvoj, stil učenja, emocionalna zrelost….Sve su te komponente jako važne, a vrlo je važno da su uvažene.

K tome, kao preduvjet usvajanja matematičkih sadržaja posebno se naglašava važnost sljedećih (predmatematičkih) vještina:

* razvrstavanje podataka

* uspoređivanje podataka i veličina

* nizanje i održavanje zadanog redoslijeda

* slijeđenje niza uputa od više koraka

* orijentiranje i organiziranje u prostoru

* vizualizacija

* vizualno grupiranje predmeta

* prepoznavanje obrazaca

* procjenjivanje…

Slažem se da je za početni razvoj vještina najpogodnije nematematičko okruženje. Naglašava se važnost dječje igre ( značajan prostor za djelovanje roditelja, odnosno okoline). U igri dijete uči usmjeriti pažnju, vježba vizualizaciju, iskušava ideje, prakticira odraslo ponašanje, razvija osjećaj kontrole nad svojim svijetom itd.

Nedovoljna razvijenost spomenutih vještina izuzetno ometa rad s razumijevanjem, od čitanja s razumijevanjem, pa do oblikovanja matematičke pismenosti.

Kako god, razred po razred i učenik upiše srednju školu.

Lijepo je raditi s učenicima koji su matematički pismeni, ali što učiniti kada te pismenosti nema (što je često kod učenika strukovnih škola)?

Pomaže li,  npr. Zadatak 3  zapisati na sljedeći način:

Dječak trči po dijagonali pravokutnog igrališta dimenzija 50 m x 30 m.

Za 4 minute pretrči dijagonalu 7 puta.

Koliko će metara pretrčati za 45 minuta nastavi li trčati istom prosječnom brzinom?

Imamo li prostora za aktivnost: učimo čitati matematiku?

Kada? Kako?

Voljela bih da ovaj kratak članak bude početak dijaloga.

Lijep pozdrav!

Nedjeljka Čolić,

Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“, Osijek