Lijepa priča

Dragi čitatelji,

za ovaj Uvodnik mogao bih birati neku od tema koje su u našem, prosvjetarskom krugu aktualne u posljednje vrijeme. No sve bi one bile tmurne i pričale bi o turobnim vremenima kroz koja prolazimo. A pred nama su Božić i Nova godina, vrijeme je blagosti i dobrote pa ću vam radije ispričati jednu lijepu priču.

Ima jedna Sanja, danas gospođa u srednjim godinama, majka dviju djevojčica. Sretoh je nedavno i prisjetismo se nekih prošlih vremena kad sam joj u srednjoj školi bio profesor matematike. Sanja je završila osmi razred i odlučila upisati jednu prirodoslovno-matematičku školu (tada Centar). Ali imala je neku četvorku iz nekog predmeta u nekom razredu osnovne škole i nije uspjela. Nisu pomogle ni veze i vezice premda je to u ono doba bio čest i siguran put ja uspješnom upisu. Sanjina majka, ugledna novinarka, pronašla me nekako u tadašnjem Centru za upravu i pravosuđe (CUP) gdje sam u to doba bio zaposlen i zamolila me za pomoć. Dogovorili smo se da Sanja nakon dvogodišnjeg pripremnog stupnja upiše jednogodišnji daktilografski program s dva sata matematike tjedno, a da joj ja kao njezin učitelj zadajem za samostalan domaći rad dodatne zadatke te da joj budem pri ruci ako joj zatreba pomoć- I tako je to isšlo tijekom tri godine. Sanja je završila školu za daktilografkinju i nakon toga upisala studij matematike. Imala je tada 17 godina. Je li bila najmlađa studentica u povijesti Matematičkog odjela ne znam, ali znam da je završila studij u roku i danas je zaposlena u jednoj osiguravajućoj kući. Premda nije baš zadovoljna poslom, ona i dalje voli matematiku i sretna je što je odabrala studij matematike. Sanjin uspjeh računao sam kao svoj premda mi to možda to netko neće tako računati. I da još dodam: kad su moje učenice (plus tu i tamo koji učenik) u tom istom Sanjinom daktilografskom usmjerenju u jednoj anketi školske pedagoginje matematiku odabrale kao najomiljeniji predmet, moje zadovodljstvu nije bilo kraja.

I na kraju ove priče: često smo nepravedni prema našim kolegama koji ne rade, recimo to tako, u idealnim uvjetima, u elitnim školama. Njihov uspjeh nije osvojeno prvo mjesto na županijskom, državnom ili nekom drugom natjecanju. Niti je njihov uspjeh 100 % riješen test na državnoj maturi nekog njihovog učenika. Njihov je uspjeh u tome što su njihovi učenici napravili lijep iskorak u odnosu na startnu poziciju, što su neki od njih stekli toliko znanja da su bez poteškoća nastavili školovanje na studijima na kojema je u programu matematika.

Dragi čitatelji, uz ovu lijepu priču MiŠ vam donosi pregršt raznovrsnih i zanimljivih priloga, a obučen je u šarene anamorfoze koje je za vas priredila naša Sandra.

Srdačno vaš

Branimir Dakić