Doba aktivnih glagola
Dragi čitatelji,
sjećate li se kad smo tijekom školovanja učili, npr., u tom i tom razdoblju u modi su bile perike, u ovom su razdoblju u modi bili polucilindri, a u onom šuškavci. I tijekom studija smo na didaktici i na metodikama učili da je za određeno edukacijsko razdoblje bilo tipično ovo ili ono. A onda je to prestalo biti moda, postalo je demodê, nekad čak i nepoželjno. U ovom trenutku možda nismo svjesni sami sebe, kakva su obilježja sadašnjosti i što nam je zaista u modi, to će najbolje vidjeti netko tko bude gledao s vremenskim odmakom. Ipak, ne mogu se oteti jednoj slici koja mi se javlja kao predskazanje: na nastavi didaktike ili metodike u budućnosti, prilikom prikaza presjeka povijesnih obrazovnih razdoblja, profesor daje prikaz tipičnih elemenata za određeno razdoblje, ali preskače vremenski period od 2010. godine do 2030. Studenti ga pitaju: Profesore, a što je s ovim razdobljem? Preskočili ste ga. Profesor odmahne rukom: Ah, to su oni što su se brinuli jedino o nekakvim aktivnim glagolima.
Naravno, malo sam sarkastična i namjerno pretjerujem jer smatram da smo došli u fazu kada se pretjeruje sa seciranjem formalnog dijela priprave, dok su sama ideja sata, kreativnost (učenika i nastavnika) i otkrivanje nekako pali u drugi plan, a upravo to je ono o čemu bi se trebalo puno više pričati.
Da se razumijemo, ideja kompetencija, ishoda i aktivnih glagola u zaglavlju ima smisla jer se više usmjeravamo na učenika i bolje se učvršćuju zahtjevi iz faze priprave za sat s postignućem, vrednovanjem i samovrednovanjem. To je svakako jako dobar model za studente i nastavnike početnike, kandidate na stručnim ispitima i sl. Metodičari i savjetnici i trebaju od mladih ljudi tražiti suvremene pristupe, izgrađivati ih u tom smjeru i učiti ih o njima. I učitelji sa stažem trebaju biti informirani o novim trendovima. No, postavlja se pitanje: treba li na silu tjerati starije kolege, koji zaista rade uspješne satove, a nisu napisali 100 % aktivne glagole, da mijenjaju i prepravljaju formalni dio priprave? Treba li im slati poruku da njihov uspješno proveden sat zapravo nije uspješan jer je na papiru stajalo naučit će definirati umjesto definirat će? Halo, pa kolega je napravio kvalitetan sat!
Bilo mi je nedavno žao gledati jednog kolegu informatičara koji je proveo fantastične radionice za učenike izvan redovne nastave i pojavila se prilika da objavi svoje materijale. Kako je završio FER i izvan je trenutačnih moda u obrazovanju, recenzenti su ga dočekali na nož zbog nekorištenja aktivnih glagola. Ispalo je da radionice (višestruko provjereno uspješne) u praksi možda jesu uspješne, ali u teoriji ne mogu polučiti uspjeh jer nije napisao aktivne glagole. Kakav paradoks...
I dok mode u formalnom dijelu priprave dolaze i prolaze, u Miš-u već 20 godina, uz povremene tekstove o novim trendovima, ipak pokušavamo staviti u prvi plan ono zaista najbitnije u poučavanju matematike, a to su kreativne i kvalitetne ideje kako uspješno pristupiti matematičkim konceptima u radu s učenicima. Jedan takav primjer pronađite u izvrsnom tekstu kolegice Tatjane Brešćanski iz Vinkovaca "što sve mogu kvadratići". Profesor Dakić oplemenio je ovaj MiŠ zanimljivim tekstom i Panoptikumom o matematičkim tepisima i poučkom o tepisima. Kad smo u kontekstu tepiha, proljetnog čišćenja i promišljanja što je uistinu bitno u obrazovanju, ovaj ću Uvodnik završiti rečenicom:
Dragi čitatelji, kvalitetne ideje nemojte gurati pod tepih, već ih promovirajte i podijelite sa svima na stranicama MiŠ-a!
Srdačno,
Dubravka Glasnović Gracin
(Uvodnik MiŠ-a broj 99)
Komentiraj: